|
|
PRVILA PONAŠANJA
NA MOM BLOGU:
NEMA OSTAVLJANJA
PROSTIH KOMICA.
NE VRIJEĐATI MOJ
BLOG.
AKO TI SE NESTO
NESVIĐA GORE IMAŠ
CRVENI X
DA IZAĐEŠ VAN
:
ImE:???
PrEzImE:ZaR gA ImAm?
KvArT:rEtFaLa
MjEsTo:oSiJeK
GoDiNe:???
*sEbE
*jEdNu CuRu
*ČoKoLaDu(kO nJu NeVoLi)
*SlAmBoŠ
*MoJ kOmP
*MoJ MoB
mOj BrAč(tambura)
*ZaPuŠeNe PrOsToRe
*tRaČeRe
*kAd Mi Se RuGaJu
*vElIkE pAuKe
dVoLiČnOsT
:
mawa
toni
mia,dizajni,avatari i baneri
sve o shar peu
sve o psima
dizajni
dizajni
ANKETE
| I LOVE ANIMALS | |
| I | Impulsive |
| L | Loud |
| O | Optimistic |
| V | Vibrant |
| E | Easy |
| A | Amazing |
| N | Normal |
| I | Inventive |
| M | Modern |
| A | Amiable |
| L | Loud |
| S | Super |
| Get Your Own Name Acronym | |
| < | kolovoz, 2009 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
design by: Mia
toni
SLIKE OD DIVLJIH
ŽIVOTINJA
SIBIRSKI TIGAR
LAVOVI
Ovo je glavno značenje
pojma Lav. Za druga
značenja, pogledajte
Lav (razdvojba).Lav
(Panthera leo) je
životinjska vrsta iz
porodice mačaka. Za
razliku od drugih mačaka,
lavovi žive u čoporima.
Lako ga je prepoznati po
grivi koju imaju mužjaci,
a danas žive u Africi
kao i u nekim područjima
Azije.
Lav
Status zaštite: Osjetljivi
SISTEMATIKA
Carstvo: Animalia
Koljeno: Chordata
Razred: Mammalia
Red: Carnivora
Porodica: Felidae
ALIGATORI:
Custom Myspace Clock
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
MOLBA KUCNOG
LJUBIMCA:
Svaki rastanak od
tebe za mene je
patnja,stoga te molim,
ne ostavljaj me!Voli
me takvog kakav
jesam,jer ti si mene
izabrao za prijatelja.
Budi strpljiv sa mnom
dok me učiš kako se
trebam ponašati.
Treba mi vremena
da shvatim što
želiš od mene.Nemoj
se ljutiti na mene
i nemoj me tuči
i kažnjavati jer ja
imam samo tebe.
Ja ne zaboravljam
kako se samnom
postupa,stoga
te molim za ljubav
i pažnju.Brini o meni
dok sam mali,ali i kad
ostarim oglušim
i ostanem bez zuba
ili vida.Budi uz mene
u mojim posljednim
danima.Kada me više
ne bude,nemoj tugovati
za mnom,već svojom
ljubavi i pažnjom usreći
drugog ljubimca i voli
ga onako kako si volio
i mene.
HRČCI
VJEVERICE
I
ČINČILE
IGUANE
Činčile su izuzetno čiste
životinje, vole biti čiste i
na čistom. Zbog toga
treba kavez svakodnevno
čistiti, i promijeniti stelju
koju su
pomokrile. Povremeno
(jednom tjedno) je potrebno
oprati police, cijevi i posude
za WC. Pri tome treba
paziti da
se namještaj dobro
ispere običnom vodom.
Činčile se
NE SMIJU KUPATI U VODI.
One svoje krzno održavaju
čistim svakodnevnim
kupanjem u pijesku.
Pijesak za činčile može
se nabaviti u trgovinama
sa opremom za kućne
ljubimce. Pijesak za
kupanje treba staviti
u posudu za kupanje
tako da u potpunosti
prekrije dno (debljine
oko pola do jednog
centimetra). Činčile
će se rado kupati u
pijesku pa stavljanje
posude sa pijeskom
u kavez navečer,
može značiti poziv
činčilama da uđu u
kavez. U pijesak treba
povremeno dodati
pola žličice Fungistopa.
Ako činčile držite vani i
imate mačku u kuči
tamo di vam je pijesak
za činčilino kupanje
u tom če vam
pijesku i mačka
obavljati nuždu stoga
je najbolje da su
činčile u kavezu
i kad ih kupujete
uzimajte ih uparu radi
njihove zabave
ali se trbate i vi s
njima zabaviti
barem dvaput
ili triput dnevno
Prva pomoć
Činčile su inače
vrlo zdrave životinje
i kada se razbole to
je uvijek opasno te
traži veterinarsku
pomoć. Kako bi
bolesnoj činčili
mogli odmah
pomoći evo
nekoliko savjeta:
OZLJEDE
Kod manjih ozlijeda
činčila će se sama
pobrinuti za ranu.
Ako je ozlijeda veće
površine može se
inficirati pa ju je
dobro posipati
Bivacyn praškom.
Dok je rana otvorena,
činčila se ne smije
kupati u pijesku.
PROBAVNE SMETNJE
Zdrava činčila ima
tamnosmeđi tvrdi
izmet veličine oko
1cm. Svaka promjena
izmeta znak je poremećaja
u probavi (osim kod
činčila pred okot,
ženke tada imaju
sitniji i tvrđi izmet).
Zbog loše higijene ili
ustajale vode,
plijesnivog sijena
ili loše hrane, činčile
mogu dobiti proljev.
Ako se to dogodi,
činčili treba dati
svježu vodu, ukloniti
svu hranu osim dobro
posušenog sijena, a
umjesto peleta treba
joj ponuditi zobene
pahuljice.
Ako dođe do
zatvora, a to se
događa i zbog manjka
kretanja, može pomoći
lagana masaža trbuha
i više tekućine (uz vodu,
jogurt ili dječja voćna
kašica bez šećera).
Dobra je i jabuka, dvije-tri
grožđice ili komadić suhe
smokve.
Sva dugotrajnija stanja
por
emećene probave
treba liječiti veterinar.
UPALA OČIJU
Zbog propuha oči
se mogu upaliti,
zatvoriti i biti slijepljene
krmeljima. Takvo
stanje može se
ublažiti čišćenjem
bolesnog oka
komadićem vate
umočenim u 3%
otopinu borne vode
(može se kupiti u
ljekarnici). Kamili
ca nije dobra za
ispiranje očiju.
TOPLOTNI UDAR
Činčile ne podnose
vrućinu. Ako je
vrućina kombinirana
sa visokom vlagom
zraka, izuzetno
je opasna za činčil
e. U takvom slučaju
činčilu treba odmah
maknuti na hladnije
mjesto, a ako to ne
pomaže lagano je
pošpricati toplom
vodom - voda
nikako ne smije
biti hladna jer
bi naglo
hlađenje moglo
uzrokovati srčani udar.
PREHLADA
Prehlađena činčila
teško diše i ne
želi jesti. Prehladu
treba liječiti veterinar,
a ako činčila ne jede
potrebno ju je silom
nahraniti. Medicinskom
špricom činčili treba
davati voćne kašice
bez šećera ili jogurt,
uz što se može dati
i lijek. Ne smijemo
zaboraviti na vodu.
Pri prisilnom hranjen
ju treba biti vrlo oprezan
i strpljiv, davati hranu
malo po malo kako se
činčila ne bi zagrcnula.
Čim se činčila malo
oporavi, počet će sama j
esti i ne treba je više
dohranjivati.
PASMINE MAČAKA:
PERZIJSKE:
-PORIJEKLO:
Preteče dugodlakih mačaka
pristizale su u Europu od
16. stoljeća iz zemalja
srednje Azije. Strane
dugodlake mačke su
se međusobno križale,
uključujući domaće
dugodlake mačke.
Premda je perzijska mačka
bila poznata preko 200 godina,
danas je službena zemlja
porijekla Velika Britanija,
gdje je pasmina dobila prvi
standard pretkraj 19. stoljeća.
Perzijska mačka smatra se
najmirnijom pasminom.
Tolerantna je prema drugim
mačkama
u kući, i čvrsto se veže uz
svojeg vlasnika.
Moderna perzijska mačka
razlikuje se od ranih primjeraka
, najviše u izgledu glave. Ipak
poneki uzgajivači i danas
uzgajaju
tradicionalan tip perzijske mačke.
Dlaka perzijske mačke
zahtijeva
svakodnevnu njegu kako
bi ostala
čista i uredna te kako
mačka ne
bi imala probleme zbog
gutanja
dlake pri čišćenju. Nedovoljna
briga o dlaci perzijske mačke
može rezultirati nužnim
rezanjem zapetljane dlake kao
i promjenama na koži mačke.
Perzijska pasmina često
pati od nasljedne bolesti
bubrega koja može izazvati
zatajenje bubrega, stoga se
danas traži testiranje svake
perzijske mačke.
Dvobojna perzijska mačka
tradicionalnog tipa
Tjelesne osobine
Tijelo: krupno i zbijeno
mišićavo
Glava: okrugla, široka,
krupna
Oči: velike, okrugle,
široko postavljene
Boja očiju: ovisi o boji dlake
Uši: male, oblog vrha,
široko i nisko postavljene
Rep: kraći, pun,
proporcionalan prema tijelu
Dlaka: dugačka, gusta,
ne smije biti vunasta
Boja dlake: dozvoljene su
mnoge boje i kombinacije boja.
ZANIMLJIVOSTI:
Perzijska mačka je u
prošlosti smatrana
statusnim simbolom.
Velika Britanija službeno
smatra svaku boju
perzijske mačke
zasebnom pasminom.
Perzijska mačka koja
nema ovjerenu rodovnicu
(pedigree) ne smatra
se perzijskom mačkom
već dugodlakom
domaćom mačkom.
E ovako sljedeći post ide kad u ovom postu budem imao 50 komova post če biti jako dugačak...
Bok ljudi ja se odlučio za novi post al če biti o divljim životinjama pa o domaćim životinjama očekujem da mi komate i u novom postu ko i u starom jer sve komentare vračam
Pa ajmo počet od tigra:
OSOBINE
Poznato je devet podvrsta ove vrste (od kojih je jedna pouzdano, a dvije su vjerojatno istrijebljene) koje su međusobno vrlo slične, ali se značajno razlikuju veličinom i težinom. Najmanja podvrsta živi u Indoneziji. Dug je 140 cm a rep mu je još oko 60 cm. Mužjaci teže 120 kg a ženke oko 90 kg. Sibirski tigar je bitno veći. Dužina tijela može biti čak i 3 metra. Rep je dug 90 cm, a može doseći težinu od 400 kg (ženka 300 kg). Time je sibirski tigar, nakon medvjeda najveći kopneni grabežljivac.
LOV SIBIRSKOG TIGRA
RASPROSTRANJENOST
Tigar živi od Indije na istok do Kine i Jugoistočne Azije, a prema sjeveru do Amura i dalje do istočnoSibira. Od otoka u Jugoistočnoj Aziji danas živi još samo na Sumatri, dok je na drugim velikim indonezijskim otocima istrijebljen.
Nekada je živio i zapadno od Indije, preko prednje Azije do Turske, no tu je najvjerojatnije istrijebljen još od 1970-ih godina prošlog stoljeća.
Tigrovi su prije svega šumske životinje, jer im je za lov prikradanjem potreban šumski podrast.
PODVRSTE
Sibirski tigar, Amurski ili Usurski tigar (P. t. altaica) je daleko najveća podrvsta, i nekada je živio na području istočnog Sibira, Mandžurije i Koreje. Zbog masivnog lova, broj im je na graničnim kinesko-ruskim i kinesko-korejskim područjima bio samo oko 150 jedinki. U međuvremenu se, zahvaljujući mjerama zaštite, broj ponovo popeo na oko 500 jedinki, no još ga se smatra vrlo ugroženim.
Tigrova čeljustJužnokineski tigar (P. t. amoyensis) je podvrsta koja je nekada živjela na cijelom području Kine, dok danas u prirodi živi još samo oko 40 jedinki u planinskom području Guandonga. Vrlo je vjerojatno, da je to sljedeća podvrsta osuđena na izumiranje; kad bi mjere zaštite i uspjele, upitno je je li tako malena populacija još sposobna da se obnovi (vidi genetičko usko grlo). Tek kasno se počelo s programom uzgoja u zoološkim vrtovima, tako da se teško može računati s uspjehom, jer i životinje za uzgoj potječu iz iste, genetički vrlo ograničene populacije.
Balijski tigar (P. t. balica) je živio endemski na otoku Baliju i intenzivnim lovom kao i uništavanjem staništa istrijebljen je još 1940-ih godina prošlog stoljeća.
Indokineski tigar (P. t. corbetti) nastanjuje kopnene dijelove Jugoistočne Azije; postoji još oko 1.500 jedinki koje su gotovo sve u Kambodži i Laosu. U drugim državama ovog područja su već istrijebljenji ili su neposredno pred istrijebljenjem.
Malajski tigar (P. t. jacksoni) je ranije smatran indokineskim tigrom. Tek 2004. je genetičkom analizom utvrđeno, da je riječ o zasebnoj podvrsti. Živi na području malajskog poluotoka i pred izumiranjem je.
Sumatranski tigar (P. t. sumatrae) je jedina otočna podvrsta koja je do danas preživjela. U brdskim područjima Sumatre živi još oko 500 jedinki. To je od svih živućih podvsta rastom najmanja.
Javanski tigar (P. t. sondaica) je živio na Javi, najgušće naseljenom otoku Indonezije. Jedna jedinka je zadnji put viđena 1979. i od tada se ta podvrsta smatra izumrlom.
UGROŽENOST
Par bijelih tigrova u singapurskom zoološkom vrtuTigrovi su vrlo ugrožena vrsta: broj tigrova je od 5.000 do 7.000. Zapravo, tigrova je više u zoološkim vrtovima, nego u divljini. U idućih bi nekoliko godina tigrovi u prirodi mogli izumrijeti, pa bi se mogli vidjeti samo iza ograde. Da se to ne dogodi, bengalski su tigrovi uvedeni u afričke savane. Tigrovi jedu bivole, jelene, dikobraze, zmije, žabe, miševe, a u nuždi, kad su stari i bolesni, i ljude itd.
U Hrvatskoj tigrovi, poglavito sibirski, žive u Zoološkom vrtu grada Zagreba, Prirodoslovnom muzeju i zoološkom vrtu grada Splita, Zoološkom vrtu u Našicama i posebnom čuvalištu sibirskih tigrova nedaleko od Križevaca (svim osim osječkog)...
ALIGATORI
Aligator
SISTEMATIKA
Carstvo: Animalia
Koljeno: Chordata
Razred: Reptilia
Red: Crocodilia
Porodica: Alligatoridae
Gray, 1844.
Potporodice
Alligatorinae
Caimaninae
Diplocynodontinae†
Aligatori (Aligatoridae) su porodica, koja spada u red krokodila. Krokodili, uz red kornjača, podred guštera i podred zmija čine razred gmazova. Aligatori su vrlo slični porodici pravih krokodila (Crocodylidae). Ova porodica ima dvije potporodice, prave aligatore (Alligatorinae) i kajmane (Caimaninae).
AligatorAligatori žive u slatkovodnim prostorima kao što su bare, rijeke i močvare. Iako imaju teško tijelo i spor metabolizam, aligatori mogu postići brzinu od 30 mph. Njihov plijen su uglavnom manje životinje koje ubiju i pojedu jednim ugrizom. Oni mogu ubiti i veći plijen odvlačeći ga u vodu da se utopi. Plijen koji ne mogu progutati odjednom ostave da trune ili grizu dok ne dobiju komade za gutanje odjednom.
Aligatori su solidarne životinje, a najveći, i mužjak i ženka, braniti će svoj teritorij. Manji aligatori imaju veću tolerenciju prema većim zbog razlike u veličini.
Aligatori se pare sezonski, za vrijeme proljeća kad se voda ugrije. Ženka polaže jaja u gnijezdo koje djeluje kao inkubator. Svoja jaja će štititi dok se ne izlegu. Mlade će štititi godinu dana ako ostanu na tom prostoru. Obe vrste su tamnije u boji, gotovo crne (iako kineski aligator ima svjetlijih tonova). U aligatora se mogu vidjeti samo gornje čeljusti kad su usta zatvorena (kod krokodila se vide svi zubi), no monge deformacije čeljusti kod životinja identifikaciju čine težom.
Ime alligator je anglikanizirani oblik španjolske fraze el lagarto (gušter), a dali su im ga konkvistadori koji su stigli na Floridu i vidjeli aligatore.
Get your Cootie Catcher!
KUČNI LJUBIMCI
MAČKE
Zašto su mačke tako posebne?
Mačke su odane i prijateljske, a lako se i brinuti za njih. Odlično su društvo ljudima svih životnih doba. Izgleda da su mačke jednako sretne u društvu djece i sa starijim osobama. Mačke i ljudi međusobno se razumiju, a to je temelj njihova odnosa. Vaša mačka uvijek zna da ste imali loš dan na poslu (doduše ne brine mnogo zbog toga, ali zna). Mačka daje jedno od jednostavnih i divnih užitaka života. Ljudi i mačke imaju poseban odnos temeljen na prijateljstvu, odanosti i poštovanju.
Dome slatki dome
Mačke vole sigurnost doma bilo da je to seosko imanje ili mali gradski stan. Mačka će iskoristiti svoj prostor na najbolji mogući način, iako bi bilo okrutno preseliti odraslu mačku sa sela u grad. Mačke su vrlo teritorijalne i vole odrediti granice svog teritorija u odnosu na one drugih mačaka. To je daleko važnije za mužjake nego za ženke mačaka. Teritorij mužjaka može biti i deset puta veći nego onaj ženki.Teritorijalnost je urođena mačkama. Divlje mačke određuju granice područja u kojem love. Što je veće to područje, vjerojatnije je da će mačka preživjeti. Ovo sve nema previše veze s domaćom mačkom, ali zadržan je nagon za određivanjem granica teritorija. Ako je vaša mačka sretna i voljena, njeni teritorijalni nagoni neće predstavljati problem.
Središte teritorija domaće mačke bit će njen dom. Vaša mačka koristi mirise, zvukove, grebe i na druge načine obilježava granice svog teritorija. Oblik njenog teritorija biti će nepravilan i neće uvijek slijediti zakonske granice vašeg vlasništva. Teritoriji se mogu preklapati, a mogu postojati i zajednička područja na kojima se mačke sastaju. Teritorij mačke ne mijenja se dok god ona dominira njime. Dolaskom jače mačke granice se mogu prepravljati.
Ako su u kući dvije ili više mačaka i one mogu biti teritorijalne. U kući će zauzeti različite teritorije koji se mjestimice mogu preklapati. Možda upravo kuhinja biti takvo područje ako se tu mačke hrane. Mogu se također i s vama natjecati za vaše omiljeno mjesto – ali neće se previše obazirati na vaša prava! Dolaskom nove mačke u kuću, bilo bi pametno prvo pustiti nju samu da se upozna s okolišem, a tek onda s drugom mačkom ili životinjama. Na taj će se način osjećati manje ugrožena u novoj situaciji.
Jedan od načina na koji nekastrirani mačak obilježava svoj teritorij je i prskanje predmeta urinom. Ostale mačke također će prskati urin, ali će to raditi rjeđe i miris neće biti tako prodoran. Prskanje urina u kući većina vlasnika ne smatra poželjnim ponašanjem. Međutim, to se može dogoditi tamo gdje mačke pokušavaju ustanoviti svoj društveni položaj u kućanstvu s više mačaka ili po dolasku nove mačke (ili životinje).
Među mačkama obično postoji hijerarhija. Prevlast se može izraziti na različite načine; ponekad glavna mačka čisti drugu, a ponakad je agresivna. Kao ni granice teritorija ni prevlast nije stalna. Zanimljivo je promatrati kako slabija mačka preuzima prevlast ako je jača bolesna ili pokazuje znakove slabosti.
Čak i ako je mačka jedina u kući možda će imati potrebu odrediti svoj teritorij i često će se prepirati oko omiljenog mjesta s ljudskim suparnicima.
Mačka koja izlazi vani ima pristup različitim mjestima i mnogo toga joj zaokuplja pažnju. Nasuprot tome, mački koja je stalno u kući treba osmisliti zanimljiviji okoliš, tako što će joj se pružiti pristup na namještaj ili police različite visine i što ćete se redovno igrati s njom. Mačkama treba puno toga kako bi se zabavile. One su vrlo senzualne životinje i jedno od najvećih užitaka njihovih života je uživanje u toplini i cjelodevno dremuckanje. Mačke uživaju u toplini, bilo prirodnoj bilo umjetnoj i često izgleda kako se njihov život sastoji od opuštenog lutanja od jednog do drugog toplog mjesta.Prema položaju njenog tijela možete procjeniti koliko je toplo vašoj mački. U toploj prostoriji ili za vrućeg ljetnog dana vaša će se mačka protegnuti kako bi gubila toplinu sa što veće površine svog tijela. Za hladnijeg vremena ona će se sklupčati u čvrstu lopticu koja ne gubi toplinu. Mačka toliko ne voli hladnoću da za hladnih dana neće ni htjeti izaći vani. U tom slučaju, stavite joj kutiju za nuždu u kuću spriječite neugodne nevolje.
RIBICE
ODRŽAVANJE MORSKOG AKVARIJA
Za održavanje lijepog akvarija potrebno je redovito promatrati u kakvom su stanju ribe i koralji, da se na vrijeme reagira u slučaju bolesti i redovito testirati parametre vode. Najčešće testiramo amonijak i nitrite koji ne smiju biti mjerljivi u akvariju, pH treba biti od 8 do 8,3 i poželjan je kalcij od 390 do 430 mg na litru vode. Svakih nekoliko dana nadopunimo ishlapljelu vodu čistom destiliranom vodom. Preporuča se svakih dva tjedna usisati sa crijevom ostatke hrane, izmeta i prljavštine sa dna akvarija i kamenja te istovremeno napraviti djelomičnu izmjenu vode. Bitno je prilikom izmjene vode da se sol otapa i priprema u posebnoj posudi a nikako ne otapati sol u akvariju. Redovito brisati lampe i aluminijske reflektore iznad akvarija jer od nakupina soli i kamenca smanjuje se intezitet svijetla, jako bitan za morski akvarij. Rasvjetu je najbolje priključiti sa tajmerom, namjestiti tajmer da svijetlo gori 10 do 12 sati dnevno i lampe mjenjati svakih 6 mjeseci do godinu dana.
HRČCI
BRIGA:
-Potrebno im je dnevno pokloniti barem 30 minuta pažnje. Svaki dan im treba promijeniti vodu i dati 1 veliku žlicu hrane po hrčku, a svakih 10 dana treba im promijeniti piljevinu. Također im treba svakodnevno davati voće i povrće. Dobro je i svakih nekoliko dana pustiti ih da trčkaraju po travi, ali pazite da trava nije zagađena i da nije uz cestu, jer im ispušni plinovi iz automobila mogu naškoditi.
PREHRANA:
-Osnovno: Hrana za hrčke (sastoji se od: bijelog i žutog graška, riže, vitamina, pšenice, zobi, suncokretovih sjemenki, prosa, klaska i kukuruza)
Voće: Jabuke, banane, šljive, kruške, marelice ...
POTREBNA OPREMA:
-UPrvo što trebate kupiti je kavez, po mogućnosti što veći, jer ova vrsta voli puno prostora. Uz kavez ćete najvjerojatnije dobiti kućicu u kojoj će vaš hrčak spavati, kolut za trčanje u kojem će se zabavljati i trošiti energiju, pojilicu za vodu i posudicu za hranu. A od dodatne opreme, koju možete kupiti u svakom bolje opremljenom pet - shopu predlažem: wc sa posebnim pijeskom - u njemu će hrčak čistiti svoje krzno i obavljati nuždu. Zatim mu mozete kupiti drvo na kojemu će trošiti i oštriti svoje zube, od dodatne opreme imate jos mnogo raznih igračaka s kojima će se vaš hrčak dobro zabavljati. Nakon što ste opremili kavez raznim predmetima morate svome hrčku kupiti odgovarajuću hranu i morate mu kupiti piljevinu. Nakon što ste pripremili kavez na red dolazi kupnja hrčaka.
SPOL:
-Spol se može odredit tako da hrčka uhvatimo kažiprstom i palcem ispod prednjih nogu, te ga okrenemo na leđa i ako je spolovilo udaljeno od anusa 1 - 2 cm onda je mužijak, a ako nije onda je ženka.
IGUANE
-PREHRANA
Iguani moramo ponuditi širok spektar prehrane da bi ostala zdrava.
Povrce cini najvece ucešce u prehrani 80%, zatim slijedi voce sa 10%, ostalo pripada namjernicama koje se povremeno daju.
Preporuca se cjeli niz lisnatog povrca; salate, zelja, radic, rikola, brokula..
Najbolje je da je hrana sirova i sitno istrgana.
Iguane nemogu žvakat i sirovo tvrdo povrce kao; mrkvu, krumpir, ciklu, pa je najbolje da se takva hrana skuha ili sitno nariba.
Osobitu poslasticu u prehrani cini voce; banane, jabuke, dinje, lubenice itd.
U preostalu hranu ulazi tzv. junk food kuhana riža, špageti, tvrdo kuhana jaja, vocni jogurt i kruh.
Uz osnovnu hranu dodaju se vitaminsko mineralni dodaci prehrani 2 – 3 puta tjedno.
U terariju naravno mora postojati zdjelica sa svježom vodom koju mijenjamo više puta dnevno.
Povremeno zdjelica služi za kupanje, pa je najbolje stavit je na sigurno mjesto i fiksirati.
-TERARIJ
Ako bi se taj prostor tako zvao. Iguane izrastu prilicno dugacke cak i preko dva metra, stoga prostor u kojem ih mislimo držat mora biti iznimno velik. A normalno je da kad prerastu mjere terarija, dnevno slobodno lutaju po stanu. Neki vlasnici preporucaju da duljina terarija mora minimalno biti dvije dužine iguane, a visina barem tri dužine iguane, buduci da su iguane gušteri koji žive na stablima i u krošnjama. Iguane su iznimno mirni i staloženi gušteri, usudio bi se reci najstaloženiji od vrsta koje se mogu nabavit. Vecina ih se nauci na držanje u ruci, ali ne duži period vremena.
Svako tko se odluci za nabavu guštera, treba znati da to nije pas ili macka i da su gušteri životinje koje nisu ljubitelji pretjeranog fizickog kontakta, premda sam cuo da se neke iguane daju pripitomit do te mjere da hodaju uz vas i odazivaju se na ime.
Tako velikog ljubimca možete izvest u park u šetnju ili povest sa sobom na more, no nikako je nemojte puštat s uzice kad niste u stanu.
Za uredenje terarija najbolje je koristiti bambusove grane ili ih vezati i napraviti platforme u terariju.
U prirodi iguane su izvrsni penjaci i cesto borave i odmaraju se na drvecu.
Bilje u terariju nije nužno, a ako želimo zelenila mora biti netoksicno i cvrsto (da se ne slomi pod težinom guštera) Preporuca se plasticno.
Mnogo je važnije izgradit debele grane i platforme za odmaranje i suncanje.
-TEMPERATURA
Temperatura u terariju treba biti između 21°C - 30°C
Bitno je da postoji razlika u temperaturi izmedu dana i noci. Razlika iznosi oko 10°C - 15°C toliko je dnevna temperatura viša od one nocne.
Iguanama kao i ostalim gušterima važna je temperatura da mogu probavit hranu, u slucaju da temperatura nije dovoljno visoka može se desit da u probavnom traktu hrana pocne trunuti,
Osim neugodnog mirisa u terariju, oslabljuje se i imunitet guštera, te takav postaje neotporan na infekcije i bolesti.
Vlaga u terariju lako se postiže svakodnevnim prskanjem raspršivacem za cvijece, voda koju tocimo u prskalicu mora biti topla pa kad izade iz prskalice ugodno je topla (može koristiti šprica za cvijece, namještena na najfiniji mlaz).
Bitno je da ne prskamo iguanu prije spavanja, za spavanje mora biti suha i smirena spremna na spuštanje temperature u terariju.
VJEVERICE
Crvena vjeverica je jedina europska autohtona vrsta iz porodica Sciuridae, a kroz mnoga stoljeća je bila i jedina vrsta na starom kontinentu. Upravo zbog toga je uvijek nosila naziv samo "vjeverica", bez bojazni da bi se mogla zamijeniti s bilo kojom drugom vrstom vjeverica (ima ih oko 200) koliko ih ima na Zemlji. No, posljednjih godina, zoolozi su je počeli zvati crvena vjeverica. Neke žive na drveću, druge u podzemnim jazbinama. Podzemne vjeverice poste nekoliko dana zimi.
-OBILJEŽJA VJEVERICE:
Rasprostranjenost: Europa, osim Islanda i sredozemnih otoka.
Životni prostor: stare bjelogorične, crnogorične i miješane šume. parkovi, vrtovi; u Alpama do visine 2000m.
Obilježja: odozgo- crvenosmeđa poput lisice, katkada crna (osobito planinska), odozdo- bijela; oči i uske velike (zimi s čupercima dlaka na vrhovima uski); rep dug, kitnjast.
Način života: spretno i brzo se penje i skače, po deblima i glavom nadolje; daleko skače; veliko, loptasto gnijezdo od grančica i mahovine gradi u krošnjama, dupljama; ne spava pravi zimski san; sprema zalihe hrane.
Parenje: I—VII. koti 2-5 puta po 3-7 mladih (II-VIII).
Glasanje: coktanje. Prehrana: sjemenke četinjača, razni plodovi, orasi, lješnjaci, gljive, kora,. kukci, ptičja jaja, mlade ptice.
PAPIGE:
Osobine zajedničke svim papigama su stopalo prilagođeno penjanju, dva prsta su okrenuta prema naprijed a dva prema natrag, te papagajski kljun. Dva kraća prsta, I i II su orijentirani prema sredini tijela ptice, a oba duža prsta, III i IV, prema van.
Veliki broj vrsta papiga prinosi hranu stopalom do kljuna, što je kod drugih vrsta ptica rijedak izuzetak. Drugo vrlo važno obilježje papiga je njihov kljun. Prilagođen je velikom broju raznih aktivnosti. One mogu svojim kljunom grickati, slamati ljuske, držati, rasjeći, piti nektar....Papige koje se hrane nektarom, kao lori, imaju jezik oblikovan poput kista koji dobro služi uzimanju tekućine.
Kako rasporediti papige unutar reda je jednako sporno kao i kod velikog broja dugih grupa ptica, odnosno, postoji veliki broj jednakovrijednih prijedloga. U redu postoji točno 350 vrsta s oko 850 podvrsta. Pretežno žive u tropskim i suptropskim područjima gdje, ako je to na južnoj polutci, nastanjuju kopno do krajnjih južnih područja. Papige koje žive u tim područjima, naročito u Australiji i Južnoj Americi, na odgovarajući način su prilagođene hladnoći.
Papige se hrane pretežno biljnom hranom kao što su voće, sjemenke, cvijeće, lišće, kora i korjenje uz dodatak neke količine hrane životinjskog porijekla, prije svega kukaca i njihovih larvi, a koliki je taj dio, ovisi o vrsti papiga. Čini se, da bez problema podnose određenu količinu biljnih otrova koji su sadržani u hrani. Gotovo sve vrste papiga se gnijezde u dupljama, prije svega u stablima, ali i u zemlji i termitnjacima. Jedna vrsta njeguje zajedničko gniježđenje.
PSI:
IZGLED I GRAĐA TIJELA:
Građom tijela psi se na prvi pogled ne razlikuju bitno od mačaka. Svi psi su manji rastom od velikih mačaka. Tijelo im je vitko, a glava malena, izbočena njuška je tupa. Trup im je udubljen u slabinama, a noge visoke s malim šapama. Canidae imaju na stražnjim nogama po četiri potpuno razvijena prsta kao i četiri (Lycaon) odnosno pet (Canis, Cyon, Icticyon, Otocyon) prstiju na prednjim šapama. Snažne pandže ne mogu uvući u šape, pa su tupe. Rep im nije dugačak, a često je obrastao čupavom dlakom.
Imaju 42 zuba, pri tome uvijek po četiri pretkutnjaka s obje strane i u gornjoj i u donjoj vilici. Prema tome, potpuna zubna formula izgleda ovako:
3.1.4.2
3.1.4.3
Formula prvih "mliječnih" zubi je: 3 1 3. Još mladi, članovi ove porodice nemaju kutnjake, dok kao odrasli imaju po dva u gornjoj i tri u donjoj čeljusti sa svake strane.
Imaju krupne oči, a uši su im zašiljene i veće nego mačje. Ženke imaju brojne sise na prsima i trbuhu. Plodniji su od mačaka, i najčešće imaju četiri pa do devet mladunaca, iako su poznati i iznimni slučajevi od 18 pa i 23 mladunca u jednom okotu.
PONAŠANJE:
Jedva je moguće donijeti zaključke o ponašanju ove porodice koje bi bilo zajedničko svim vrstama, jer se pojedini rodovi i vrste previše međusobno razlikuju. Na primjer, sve vrste ove porodice su po definiciji mesojedi i stoga svi imaju nagon lova i ubijanja, no on se značajno razlikuje već između vukova i domaćih pasa.
Razlike u ponašanju između na primjer vukova i lisica izražene su već kod mladunaca u dobi između četvrtog i petog tjedna starosti. Zoolog Erik Zimen je promatrajući mladunce opazio, da mladi lisičići komade hrane prvo uzmu, i u okolici zakopaju, a tek nakon toga počnu s jelom; mladi vučići pak prvo pojedu koliko god mogu, i tek nakon toga počinju zakapati ostatke hrane.
Kao slično ponašanje kod svih Kanida Michael W. Fox opisuje uvod u socijalni susret pripadnika iste vrste. Susret počinje uzajamnim njušenjem genitalnog i analnog područja, kao dijelom i ušiju, njuške i analne žlijezde. Njušenje područja repne žlijezde opaženo je samo kod crvenih, arktičkih i sivih lisica, rjeđe kod prerijskih vukova, a nikada kod domaćih pasa, jer oni vrlo rijetko uopće imaju repnu žlijezdu.
KORNJAČE:
Na Zemlji postoji više oko 300 različitih vrsta , od toga su sedam morskih , 180 vrsta živi u slatkoj vodi a ostatak živi na kopnu. Kornjače se ubrajaju u gmazove i bile su na Zemlji još prije nego što su se razvili veliki dinosauri . Sposobnost prilagođavanja kornjača, čiji su najbliži srodnici krokodili i ptice, osigurala im je postojanje do današnjih dana.
RASPROSTANJENOST:
Sa izuzetkom polarnih područja, kornjače žive na svim kontinentima, u pustinjama morima, rijekama, močvarama i na kopnu, a najviše ih ima u područjima umjerene klime , i tropa. Naročito su brojne vrste u Sjevernoj Americi i Jugoistočnoj Aziji.
OKLOP:
sve kornjače se odlikuju oklopom koji je u životinjskom svijetu jedinstven. Sastoji se od leđnog (karapaks) i trbušnog (plastron) dijela, koji su međusobno spojeni svojevrsnim koštanim "mostom". U svom donjem dijelu oklop je masivne koštane građe, koji se razvio od kralježnice , rebara i karličnih kostiju. Preko tog koštanog sloja nalazi se sloj kože . Kod kornjača s tzv. mekim oklopom je taj sloj kožast, dok se kod ostalih vrsta preko kože razvio tipičan pločasti oklop građen od keratina. Ploče se dijele na grupe (leđne, postrane, rubne, repne itd., ovisno na kojem dijelu se nalaze), ali se vrlo često događa da se neki primjerak izleže s nekim abnormalnostima tih pločica. To se događa kako u prirodi tako i u uzgoju, a čini se, da su uzrok neki uvjeti u razdoblju inkubacije jaja.
Prehrana: Suvremene kornjače nemaju zube. Raspolažu snažnim "aparatom" za hranjenje koji se razvio od čeljusnih kostiju. fosilne kornjače još imaju zube, ali su se tijekom evolucije izgubili a zamijenjeni su preoblikovanim čeljustima. Kao i svi drugi gmazovi ni kornjače ne žvaču hranu nego gubicom otkidaju komade, pomažući si pri tome prednjim udovima.
KRETANJE:
I na kopnu i u vodi kornjače se kreću za gmazove tipično krivudavo. Pri tome se oslanjaju na oklop što im u vodi smanjuje potrošnju energije . Na kopnu njihovo kretanje često djeluje vrlo nespretno. Morskovodnice su razvile među gmazovima jedinstven način kretanja. Mašu prednjim udovima koji su se razvili tako da jako podsjećaju na peraje . Na taj način pod vodom postižu dosta veliku brzinu uz optimalnu potrošnju energije, što im omogućuje prevaljivanje velikih udaljenosti. I udovi kopnene i slatkovodne kornjače pokaziju, da su se prilagodili svom životnom prostoru. Tako se kod većine može utvrditi povezanost s vodom jer imaju manje ili više izražene plivaće kožice.
Veličina: Pored velikog broja vrsta čija se veličina kreće između 10 i 30 centimetara, tu su još i morske kornjače , i divovske kornjače s otočja Galápagos i sa Sejšela čija dužina oklopa može doseći i više od metra.
OSJETILA:
Kornjače vide jako dobro, a u mraku bolje nego ljudi. I bolje razlikuju boje od ljudi jer, kao i svi gmazoviimaju četiri receptora za vid. Kretanjem očnih jabučica postiže i prostorno i panoramsko vidno polje.
Naročito im je izraženo osjetilo mirisa. Kad se vidi kornjaču kako izraženo "pumpa" vratom, to ne znači da je zapuhana od napora, nego da upravo "njuška" jer se njen organ njuha nalazi u grlu. Mirisom raspoznaje jestivu hranu a i prepoznaje tlo u koje može zakopati svoja jaja.
Kornjače nemaju vanjsko uho. Ne čuju ni približno tako dobro kao ljudi. Umjesto toga, osjete duboke vibracije u svojoj okolini.
GLASANJE:
Osim tijekom parenja, kornjače su uglavnom nijeme. Izuzetak je reakcija na strah: uvlači glavu u oklop i pritom ispušta siktav glas koji potsjeća na frktanje. Razlog tog zvuka je naglo izbacivanje zraka iz pluća. Kad traže mjesto pogodno za polaganje jaja, ženke se glasaju slično kao mužjaci tijekom parenja. Taj glas nalikuje stenjanju.
Inteligencija: Spoznajne sposobnosti kornjača mogu se mjeriti s onima drugih gmazova . Tako pamte mjesta s hranom, kao i putove za bijeg. Imaju izražen i osijećaj za orijentaciju, ali ne tako dobro kao sisavci.
Dužina života: Kornjače mogu živjeti jako dugo. Divovske kornjače s otočja Galápagos mogu doživjeti i više od 200 godina. Neke američke kornjače žive duže od 100 godina i time, s razlogom, uživaju glas Metuzalema u svijetu životinja. Neki primjerci su dokazano doživjeli starost od 180 godina.
NAČIN ŽIVOTA:
Tipični dan jedne kornjače sastoji se od potrage za hranom i, kod gotovo svih vrsta, izlaganja suncu. Ovo zadnje služi reguliranju tjelesne temperature kao i prihvaćanju UV-zračenja . Za gmazove najvažniji dio spektra je UVB jer pomoću njega se vrši sinteza D3 vitamina. U klimatski umjerenom području pa sve tamo do pustinjskog godišnja doba određuju životni ritam kornjača. One se zimi zakopavaju ili već prema vrsti traže sklonište pod vodom, gdje iduće mjesece provode dijelom ukočene, "smrznute". Neke se vrste jednako tako povlače i za vrijeme velikih ljetnih vrućina.
PREHRANA:
Kornjače mogu biti biljožderi kao i mesožderi. Međutim, svima je zajednička potreba za hranom bogatom kalcijem koju trebaju za gradnju oklopa. Da bi mogle resorbirati kalcij, kornjače trebaju vitamin D3. Do danas se ne raspolaže detaljiranim spoznajama o tome, kako kornjače uspijevaju "pokriti" svoju veliku potrebu za vitaminom D3.
Kornjačica neposredno prije valjenjaRazmnožavanje: Razika između spolova može se relativno lako utvrditi. Spolni otvor se kod ženki uvijek nalazi bliže oklopu nego kod mužjaka. Dok neke vrste kornjača izvan razdoblja parenja veći dio godine provode odvojeno po spolovima u različitim ekološkim nišama , u vrijeme parenja nalaze put jedni do drugih. Kod vrsta koje žive u području umjerene klime vrijeme parenja je u proljeće i u jesen. Kod vrsta koje žive u tropskim i subtropskim područjima, vrijeme parenja ovisi o vlažnosti zraka, što jako otežava uzgoj u kontroliranim uvjetima izvan tih klimatskih područja. Nakon oplodnje, ženka ostaje plodna više godina, čime se može objasniti velika uspješnost kornjača kod naseljavanja novih životnih prostora (na pr. otočje Galápagos)
Polaganje jaja slijedi nekoliko tjedana nakon oplodnje, ili, u umjerenim klimatskim područjima, u proljeće. Njihova jaja se svojim osobinama značajno razlikuju od vrste do vrste. I broj jaja je jako različit. Od samo tri jaja kod jedne vrste, pa sve do više od 100 jaja kod morskih kornjača . Polaganje jaja se događa isključivo na kopnu. Kad skotna ženka pronađe odgovarajuće mjesto, iskapa jamu i u nju polaže jaja. Zatim zatrpava leglo zemljom, pijeskom ili biljnim materijalom.
Kod gotovo svih vrsta kornjača temperatura u leglu za vrijeme inkubacije određuje spol mladunaca. Ta okolnost se pokazala značajnom kod umjetnog uzgoja koji se provodi u cilju očuvanja pojedinih vrsta kornjača. Nakon što se izvale iz jaja, kornjačice ostaju u leglu dok u potpunosti ne potroše zalihu hrane iz žumanjca prije nego što počmu s grebanjem prema površini. Na najsjevernijoj granici rasprostranjenosti kornjača, mladunci koji se izlegu u kasno ljeto i iznenadi ih rani početak zime, ostaju zakopani u leglu do proljeća. Majke ne pružaju nikakvu pomoć u valjenju ili uzgoju mladunaca. Do spolne zrelosti prolazi puno godina. Spolna zrelost kornjače ne ovisi o njenoj starosti nego o veličini.
NEPRIJATELJI:
Neprijatelji kornjača su različiti od vrste do vrste, a jako ovise i o njenoj starosti. Dok su legla kao i tek izležene kornjačice bespomoćno izloženi na milost i nemilost čak rakovima i pticama, za ozbiljno ugrožavanje odrasle kornjače potreban je netko velik i snažan kao krokodil. Kornjače ozbiljno ugrožavaju i ljudi. U nekim dijelovima ljudi jedu morske, slatkovodne i kopnene kornjače. Osim toga, ljudi pljačkaju i jedu i kornjačina jaja. Danas je to gotovo posvuda krivolov, no populacije se, zbog dugog razdoblja do spolne zrelosti, sporo oporavljaju pa se neke vrste nalaze na rubu izumiranja. Pored toga, u nekim kulturama se još i danas od kornjačevine (ploče leđnog dijela oklopa) izrađuju različiti upotrebni i ukrasni predmeti.
NEKE PASMINE PASA:
ČIVAUVA:
Zemlja porijekla:
Meksiko
Namjena:
kućni ljubimac
Veličina:
Čivava je najmanji pas na svijetu, težak između 500 i 2500 g.
Dlaka:
Postoje dugodlake i kratkodlake čivave. Boje su im crna, bijela, plava, crvena, ili pšenična, sa ili bez bijelih oznaka.
Dugodlaki tip treba uobičajeno četkati, dok je kratkodlake potrebno povremeno iščetkati gumenom četkom. Redovito im dajte kapi za Oči, kako biste spriječili stvaranje naslaga od suza. Provjeravajte da im se ne stvara zubni kamenac, a kod mladih pasa provjeravajte da li im zubi rastu ispravno. Nokte na šapama morate kratiti.
Narav:
Ovi psići su inteligentni i hrabri, katkad i previše hrabri za svoju veličinu. Znaju biti tvrdoglavi, osjećajni su i zaigrani. Čivave se obično vežu samo za jednu osobu.
TERIJERI:
Glava: Lubanja je ravna i između ušiju šira nego kod foks-terijera. Sužava se između očiju i bez oštrog prijelaza prelazi u njušku. Prednji dio glave nešto je kraći od lubanje.
Njuška: Snažna sa izraženim obrazima. Donja vilica s jako izraženom bradom. Zubi jaki s dobro zatvarajućim makazastim zubalom
Oči:Tamne, male, ovalne i duboko postavljene s dobro zatvarajućim kapcima odvažnog izgleda
Uši:˝V¨ oblika, visoko usađene, ne izrazito male, blago priležuće.
Vrat:Snažan, nije dug, nešto viši s jakim prijelazom k plećkama.
Prednji dio : Plećke duge, kose, noge ravne, mišićave. Došaplje blago uglovano. Kosti snažne.
Leđa: Snažna, ravna, nisu kratka. Slabinski dio i sapi snažno mišićav
Grudi: Duboko zaobljene
Zadnji dio: Butina duga, dobro uglovana i dobro mišićava. Nisko postavljen skočni zglob i snažne kosti
Šape: Prednje često šire od zadnjih, dobro zatvorene.
Rep: Postavljen dobro na duge sapi, skraćen za 1/3, više nešto ravnije nego naglašeno strmo nošen, ne treba da je k naprijed nagnut
Dlaka: Jednostavna, debela, oštra, čekinjasta ili gruba, ipak ne kratka i ravna
Boja: Osnovna boja je crna, crno siva ili tamno smeđa s smeđe-crvenim-žutim svjetlijim oznakama nad nadočnjacima, njušci i grudima, nogama i ispod repa. Svijetla i tamna mjesta ravnomjerno dozvoljena. Dozvoljeno nešto bijeloga na grudima i prsima.
